Sram me što sam fotograf

Sram me što sam fotograf, jer su me današnje fotografije unesrećenih i spaljenih vatrogasaca toliko potresle da sam ostala bez zraka na trenutak. Ne zato što su to "fotografije" događaja već su to fotografije LJUDI koji možda neće preživjeti sve te opekline. Kako je roditeljima i najbližima koji su to danas gledali u novinama, a objavljene su u svim dnevnim novinama samo u svrhu prodaje novina. Kako se oni danas osjećaju nemogu ni misliti.

Jesmo li mi fotografi u trci za senzacijom izgubili ljudskost?

Snaga

Snaga boli i užitka pokretači su ljudskog poduzetništva!

Plesačice

Danas sam srela (namjerno) jednog svoh bivšeg i nakon par godina izgleda dooobro. Popili smo kavicu po ovom sparnom vremenu. Uh topila sam se, neznam da li od njegove nazočnosti ili od sparine. BTW pokušala sam ga nagovoriti da mi pozira. Valjda će pristati uz minimalne zahtjeve :-). Pa u nedostatku golišavih muških tijela stavljam slike plesačica koje sam snimila dok sam bila u Kazakstanu.

Ljubav

Ljubav je najdivnija stvar na svijetu. Kada sam zaljubljena ništa mi nije teško, osjećam se kao da sam na nekim lakim drogama. Čvrsto stojim na zemlji, ali kada sam zaljubljena želim letjeti... Ali što kad ja volim njaga, on nju, a ona mene? Laskavo je kad te voli žena, ali ja volim njega.

Cipar

Otvorila sam si Bavariu, (0,0) nisam imala drugu, pa sam malo prelistala svoju arhivu slika, pronašla sam dosta toga zanimljivo ali nekako mi je Cipar ostao u sjećanju. Bilo je taj dan nevjerovatnih 42 stupnja i nisam bila spremna na takvu temperaturu, ali što čovjeka ne ubije ojača ga. Ne treba si stavljati ograničenja, ne treba se ni precjenivati, treba biti ono što jesi, pa kome se to svidjelo, a kome ne. Bilo mi je tamo ugodno, samo mi je žao što nije bilo mogućnosti da se okupam, more izgleda čist solidno. Naravno nisam objektivna jer naš Jadran nema konkurencije, pa mi je sve ostalo solidno. Danas kada sam vidjela neke slike sjetila sam se i nekih događaja kojih se nebi sjetila nikada iz čista mira. Ponekada me prijatelji pitaju, ma daj stalno slikaš, čemu? Ponekada im objasnim da sam uslikala trenutak koji se nikada više neće ponoviti, baš takav. Ponekada i nemam odgovor, ali mi je danas bilo drago što imam neke slike.

Stvarnost

Stojim pored tebe i umirem od boli.
Uglavnom tišina oko nas i između nas,
Samo se u daljini čuju neki zvukovi

Osluškujem, hoću li čuti tvoje disanje.
Jedino mi je to dozvoljeno čuti
Jednino mi to ne možeš oduzeti

Gledam te da nitko ne primijeti,
Osjećam u grudima težinu tvoje nazočnosti
I bol, od spoznaje da ti ništa ne značim

Ja sam samo vjetar koji ti mrsi račune
Ja sam rijeka koju treba prebroditi
Ja sam tebi samo prolaznost vremena
Znaš li ti kako istina zna boljeti?

Ma, nisam tražila ništa doli tvojih poljubaca
Ruku tvoju da mi tijelo dotiče
Pogled od kojega ću ti se pokloniti

Odletio je leptirić iz mene
Odletio, onoga trena kada je pala stijena
Koja me sada zakovala tu kraj tebe

Stojim pored tebe i umirem od boli.