Otvorila sam si Bavariu, (0,0) nisam imala drugu, pa sam malo prelistala svoju arhivu slika, pronašla sam dosta toga zanimljivo ali nekako mi je Cipar ostao u sjećanju. Bilo je taj dan nevjerovatnih 42 stupnja i nisam bila spremna na takvu temperaturu, ali što čovjeka ne ubije ojača ga. Ne treba si stavljati ograničenja, ne treba se ni precjenivati, treba biti ono što jesi, pa kome se to svidjelo, a kome ne. Bilo mi je tamo ugodno, samo mi je žao što nije bilo mogućnosti da se okupam, more izgleda čist solidno. Naravno nisam objektivna jer naš Jadran nema konkurencije, pa mi je sve ostalo solidno. Danas kada sam vidjela neke slike sjetila sam se i nekih događaja kojih se nebi sjetila nikada iz čista mira. Ponekada me prijatelji pitaju, ma daj stalno slikaš, čemu? Ponekada im objasnim da sam uslikala trenutak koji se nikada više neće ponoviti, baš takav. Ponekada i nemam odgovor, ali mi je danas bilo drago što imam neke slike.
Nema komentara:
Objavi komentar